Malo kojeg lovca prigonski lovovi na divlje svinje ostavljaju ravnodušnog. Srce lovca zaigra i na sam spomen pjesme pogonskih pasa kada prigon krene. Tako i sam doživljavam svaki prigonski lov i mogu reći da mi je među omiljenim načinima lova iako su mi svi dragi... Zašto?  Pa zbog doze adrenalina,temperamentnosti i nepredvidljivosti koja prati ovaj način lova naravno! Ova lovna sezona je bila puna događaja za moju klapu i mene pa ću vam djelić toga pokušati prenjeti kroz

 lovačke priče. Inače smo ekipa sa posla koja je ovu sezonu počela loviti zajedno (i prije smo lovili al svak na svojoj strani) i to nam se je pokazalo kao dobitna kombinacija. Prije svega da predstavim ekipu koju čine tri  člana i to: Boran , Marko i moja malenkost(koja i nije tako mala he,he).Da ne zaboravim tu je i vjerni pratioc u svim nedaćama Boranov terenac kojeg nikako da uništimo(a stvarno se trudimo) po raznim čukama,kolotečinama i kaldrmi -stvarno žilav mališa nema šta! No krenimo sad na lovačke priče...

Grab

             Uglavnom smo lovili kao gosti kod dragih prijatelja u lovištu nadomak Novske. Znam da o gostoprimstvu Slavonaca ne treba puno pričati ali ne mogu ne spomenuti domaćine Mladena i Milana koji su nas ugostili bogovski! Naravno ovim putem se zahvaljujemo i lovniku g.Luki te lovačkom društvu na prekrasnim trenucima u lovu i druženju nakon lova- DEČKI PRAVI STE! Lovište kojim gospodare obiluje divljači a naročito divljim svinjama koje su i tema ove priče.Teren na kojem smo lovili bili su obronci iznad Rajića koji svu svoju ljepotu pokazuju baš u zimskom ruhu. Lov je kako sam već spomenuo prigonski a mi smo kao gosti postavljeni na štant. Naravno kreće prigon i lavež goniča odjekuje šumom. Nakon nekog vremena odjekuje i prvi hitac poviše mene,pa još jedan i još jedan i još... pa šta  je ovo jel sve u redu mislim si !?! Pucnjava prestaje a ja sad očekujem da se krdo svinja sjuri do mene,pa ja sam sljedeć na štandu zar ne? Čekam,čekam... ali svinja niotkud! Pa nije ih valjda sve srušio misli lete. Šuma se smirila i više se ne čuje ništa,tišina. Nakon dvadesetak minuta čujem šum lista,pukne grančica...ide.Okrenem se i primjetim nazime cca 40-tak kg u gustišu lagano kaska. Dižem pušku i pratim ga ali nikako na čisto. Pratim,pratim i kao malo je čišće,otkočim,križ na plečku i duuuuum! To je to pomislim ,čista desetka nema šta. Prepunim pušku i sve je u redu osim što divljač ne pada več nastavi dalje istim poletom kao i do sad. Ma nemoguće mislim si ,pa nisam valjda promašio na toj udaljenosti. Odlazim na mjesto gdje je sam pucao i tražim krv ali uzalud. Vraćam se na mjesto odakle sam pucao radi orijentacije pa opet nazad kad primjetim da se nešto bijeli na drvetu ispred mene. Priđem bliže i imam što vidjeti : pogodak je čista desetka ali u sami centar graba debljine 20tak cm,a ne nazimeta koje je bilo u križu. A ništa,pokri se ušima šta je tu je i to se dogodi. Vraćam se na štant i čekam završetak lova. Kraj je lova i polako pristižu pogoniči i štanteri kojima ispričam događaj sa grabom nakon čega kreće lovačka zeka na moj račun. Zovu me opet u goste jer od takvih lovaca kažu imaju najmanje štete na divljači, a ja se rado odazivam uz prijedlog da drugi put ponesem motornu pilu umjesto puške ! Krećemo sa mog štanta prema sljedećem kolegi i pričam im kako je gore bilo vatreno. Stižemo do pozicije gdje nas dočeka Nino sa osmijehom od uha do uha. Čovječe ovdje kao da je prošao tajfun,svinja na sve strane oko njega! Nakon čestitki kolegi lovcu krećemo sa izvlačenjem jer nam je njegovo streljačko umjeće priskrbilo finog posla. Nino je odstrelio  četiri divlje svinje u naletu,a? Još jednom čestitka jer TKO ZNA ZNA! Nego da se vratim na svoju klapu od koje nitko u ovom pogonu nije bio u prilici za hitac (ili je, pa ne želi priznati??) osim mene a i tu je izostala realizacija,no sljedeći će pogon sigurno biti bolji...

Vepar

              Mjenjamo poziciju te se penjemo na brdovitiji dio lovišta. Lovnik nas raspoređuje po štant pozicijama uz upute o smjeru dolaska prigona,od kuda se može očekivati divljač te o položaju susjednih lovaca uz naglasak na sigurnost i oprez u lovu. Nakon što je postavljen štant kreće drugi prigon i lavež pasa označava početak lova. Na poziciji desno od mene je Boran na kojeg prvo nailaze svinje. Malo nakon početka lova dva hica sa njegove strane nagovještavaju dobar lov. Prolazi nekih pola sata od kako je Boran pucao kad vidim sa druge strane izlaze dva nazimca ravno pred kolegu koji štanta ljevo do mene. Pucanj i jedno je dole ,dok drugo prolazi bolje i uspijeva preći proseku i ući u siguran zaklon. Sve se je smirilo kad nakon desetak minuta čujem svinje kako se spuštaju negdje prema Boranu. Nedugo zatim lega ponovno u akciji i odjekuju dva pucnja pa tišina, pa pucnji štantera iznad njega...čovječe pa koliko ovdje ima svinja! Ne prolazi od toga dugo kad svinje izbiju i treći put na Borana (nije lovačka) i šus raspara zrak. Svi okolo pucaju samo na mene nikako neće svinje. Ali nema veze mislim si,pa ipak je ovo lov o kakvom mnogi sanjaju a i poseban je doživljaj  promatrati prijatelje u akciji. Pogoniči su sve bliže a i lavež pasa jenjava što znači skori kraj lova. Nakon izlaska pogoniča k meni se spuštaju lijevi i desni susjed štanter kako bi zajedno pričekali da nas pokupi lovnik. Nakon kratkog prepričavanja nedavnih događaja pada dogovor da odemo na Boranovu poziciju kako bi vidjeli što je sa divljači na koju je pucao. Skidamo optike sa pušaka i ulazimo u guštru gdje su bile svinje ali ne nalazimo krvi već odstreljenu agaciju! Hoće nas nešto ta drva ove sezone zaključujemo uz smijeh. Pratimo tragove ali  vidimo da su se svinje izvukle prema gore te naišle na štantera iznad njega koji je i odstrelio jedno nazime. Vraćamo se van na poziciju štanta te sređujemo misli kad začujemo lavež pasa ali sad iza naših leđa,odnosno kontra od strane kojom je prošao pogon. Pa oni teraju! Dečki se brzo vraćaju na prvobitne štantpozicije  a ja ostajem na svojoj i čekamo. Lavež je sve bliže i psi teraju ravno na mene. Nakon par trenutaka primjećujem vepra u gustom kako gonjen psima ide prema meni te podižem pušku i pratim ga. Veprina uspori kad me je primjetio te stane na samom rubu okrenut glavom prema meni. Kljove se bijele kroz gustiš i sve nisam siguran da se to meni događa. Pa udaljen je svega nekih 30-tak metara od mene! Čekam da se pomakne bar malo u stranu i otvori  za kvalitetan pogodak. Vepar se napokon pomakne,nanesem mehaniku (optika je u džepu od traženja) na visoku plečku i pucanj. Iz  veprine se spraši ali ne pada već kreće van iz gustog između Borana i mene. Brzo prepunim pušku te pratim grdosiju. Propuštam ga da prođe liniju sa Boranom, mušica iza plečke ,šus i pad u vatri! Adrenalin udara i broj otkucaja srca raste, jel moguče da je tu? Vepar leži položen na bok dok mu prilazimo,a meni su u glavi jedino kljove. Kakav je trofej,koliko cm su vani? Dolazimo do njega i imamo šta vidjeti. Po slobodnoj procjeni vepar je čisti divljak starosti 8-9 godina, mase cca 150 kg a zub je vani nekih 7 cm. Polako se okupljaju kolege i  slijede čestitke na odstrelu kapitalnog grla. Odmah kreću procjene koliko je točaka i da li je ili nije u medalji, a meni je najbitnije da je on tu položen na dlaku. Ne moram vam niti reći da mojoj sreći nije bilo kraja i da je fešta potrajala duboko u noć. Pa ne odstreljuju se takvi veprovi svaki dan,zar ne? Ali ovo je bio moj dan i osmjehnula mi se je božica Diana. Stvarno ima nešto u onoj staroj: Tko čeka dočeka!

Nakon obrade i službene ocjene trofeja vepar je u srebru sa 117 CIC točaka.

                                            Autor: Marko Štrok